Stefan Bajčetić - Skauting izvještaj

Foto: Adriatik Ilustracija

‍

Stefan Bajčetić - ime koje ste čuli mali milion puta u prethodnih par mjeseci. Mladi španski reprezentativac srpskih korijena, koji je tek od oktobra punoljetan, igrama za Liverpul ove sezone oduševio je sve ljubitelje najpoznatijeg svjetskog sporta.

Najviše zapostavljajući vezni red, ali i defanzivnu liniju tima, Redsi su dovođenjem velikog broja ofanzivnih fudbalera pokušali osvježiti, a potom i konačno stvoriti novi ubitačni trio. Kao posljedica neuklapanja novih pojačanja, velikog broja povreda te ignorisanja gorućih problema u ostale dvije linije tima, ekipa Jirgena Klopa se već nakon par kola oprostila od borbe za titulu, a da bi spasio sezonu, njemački stručnjak je bio primoran okrenuti se nekim drugim rješenjima, dati šansu nekim mlađim momcima među kojima se ističe upravo Stefan Bajčetić.

Pokazatelj da se na njega ozbiljno računa bila je premierligaška utakmica sa Čelsijem, koju je ovaj osamnaestogodišnjak počeo i odigrao velikih 80 minuta. Nema sumnje da mladi Stefan, sin nekadašnjeg asa Crvene zvezde i Celte Vigo, Srđana Bajčetića, predstavlja svijetlu budućnost evropskog fudbala.

Plejmejkerske sposobnosti

‍

Mogućnost kreiranja iz dubine je jedan od glavnih razloga zašto momak rođen u Vigu polako zauzima svoje mjesto u sistemu Jirgena Klopa. U postavci 4-3-3 gdje ofanzivni fudbaleri sa izrazitim motoričkim sposobnistima većinu svoje napadačke igre baziraju na napadanju dubine i kretnjama bez lopte iza protivničke posljednje linije, od velike je važnosti imati tehnički potkovan vezni red i odbranu koji dugim loptama preskaču protivničke linije te direktno spajaju napadače sa golom.

Iz priloženog pored uspješnih dodavanja,možemo opaziti popunjavanje i odlično snalaženje u različitim zonama terena. Možemo ga vidjeti u otvaranju između linija u izgradnji napada pozicioniran u međuprostoru,  odlazak na bok nakon osvojene lopte njegove ekipe kako bi omogućio brzu ofanzivnu tranziciju, ali i vraćanje na štopersku poziciju poslije prekida da bi povratnom loptom maskimalno iskoristio protivničku nepostavljenu odbranu. U sistemu kakav je postavio Jirgen Klop, sa samo jednim klasičnim zadnjem veznim, biti mobilan, dinamičan i svjestan u svakom trenutkukoji dio terena mora da se popuni da bi se omogućila ofanzivna/defanzivna tranzicija, prenos lopte na drugu stranu... je jedna vrsta potrebe.

Procenat uspješnosti od 41% tokom karijere upućuje da i dalje ne spada u red najelitinijih dodavača, kao mana može se izdvojiti i nekada pretjerano skeniranje i priprema za slanje ovih pasova. Uz adekvatan trening i mnogo kvalitetnije i motorčiki superiornije saigrače (za razliku od mlađih selekcija), nema sumnje da će broj tačnih dodavanja samo rasti.

‍

Odlična anticipacija-„Cheat code“ za dobijanje duela

‍

Za sve one koji nisu upućeni u značenje ovog termina, anticipacija bi se mogla objasniti kao sposobnost predviđanja događaja neposredno prije nego što do njih dođe. U koliko i dalje nemate najjasniju sliku kako to izgleda na fudbalskom terenu, sljedeći primjeri će vam korištenje ovog pojma maskimalno olakšati.

• *U prvom primjeru, pored idealnog ubrzanja i zatvaranja strane u koju se protivnički fudbaler htio usmjeriti, vidimo i način na koji zadnji vezni Liverpula ulazi uduele – direktno sa ciljem da što brže “otme” loptu, agresivno na granici faula neostavljajući rivalu vremena da odreaguje.
• Druga situacija je dosta zanimljiva, pokazuje fudbalsku inteligenciju, konstantno skeniranje stanja na terenu i osjećaj za prostor. Nakon odbijanja prvog pasa Aston Vile,fudbaler do koga je došla lopta  bio je pozicioniran bočno, u liniji između dvojice protivnika. Svjestan te činjenice,Bajčetič ga ne napada odmah, povlači se par koraka znajući da je to prostor ukoji će igrač sa loptom morati krenuti i “uvlači” ga još vise u poziciju izkoje nije moguće napraviti adekvatan potez.
• Treći isječak ponovo pokazuje važnost igre bez lopte, ali i poznavanja situacije na terenu koja je produkt konstantnog skeniranja. Ekipa Vulverhemptona izvodi aut, a raspored igrača im nije idealan, nalaze se u numeričkoj i pozicionoj inferiornosti. Da bi uvukao protivnika u zamku i omogućio posjed svojoj ekipi,mladi španski reprezentativac se odmiče od čovjeka za koga je primarno  zadužen stvorivši lažni privid stanja.Izvođač auta baca loptu saigraču, al u trenutku te radnje Bajčetić  se prikrada i na kraju sa lakoćom uzimaloptu. Priprema za ovaj duel, adekvatno pozicioniranje te navlačenje protivnikau zamku. Perfektno.

Igra pod pritiskom

‍

Sposobnost da defanzivci/defanzivno orijentisani fudbaleri, budu komforni sa loptom pod presingom više nije luksuz koji imaju rijetke ekipe, to je potreba. U modernom fudbalu, gdje se dosta stvari bazira na presingu, gdje postoje klubovi koji svoju filozfiju i gotovo čitav stil igre baziraju na ovome (Red Bull), imati igrače koji će izbacivati loptu i sklanjati se od protivnika je otežavajuća okolnost. Zbog mogućnosti da gore navedene situacije riješi bez "prodavanja" lopti, Bajčetić dodatno pokazuje zašto Jirgen Klop ima sve veće povjerenje u njega.  U narednom video zapisu jasno vidimo stvari koje su napisane u rečenicama iznad.

U prvoj situaciji, primivši loptu Bajčetić ostaje bez dva najbolja rješenja. Saigrač koji je u horizontalnoj liniji sa njim iza sebe ima brzonogog čuvara koji će se lakoćom prići i uzeti loptu, a štoper koji se nalazi dijagonalno od njega je okupiran napačem koji stoji ispred njega i svojom slijepom stranom brani pas. Sa protivničkim igračem na leđima, donijeti odluku u ovim trenucima nije lako, ali potencijalno gubljenje lopte se ne bi moglo smatrati njegovom direktnom krivicom. Kombinacijom fizičke snage da izdrži duel,tehničkih sposobnosti da iznese dribling te dobre orijentacije u trenutku,Bajčetić donosi rizičnu, ali na kraju odličnu odluku.

Drugi primjer pokazuje svu genijalnost ovog mladića. Nakon dodavanja lopte Bajčetiću, drugi igrač Liverpula je po automatizmu krenuo naprijed u zonu terena koju je pokrivao njevog čuvar, a od Stefana je očekivan samo jedan pas, odnosno 1-2 kombinacija. Da bi zatvorio liniju dodavanja, Bajčetićev čuvar se usmjerava ispred njega. Umjesto očekivanog pasa,a potom vjerovatno i izgubljene lopte, momak rođen 2004. godine se odlučio za jedan rizičan, ali na kraju efektan potez, čime je još jednom pokazao svoj kvalitet.

Adaptacija

‍

Prelazak na seniorski nivo i adaptacija na isti je za svakog mladog fudbalera težak korak. Neki se prilagode brzo, nekima treba više vremena, neki nažalost ne dočekaju svojih pet minuta. Iz svega napisanog,lako je zaključiti kojoj grupi pripada Stefan. Ipak, određene greške kao posljedica adaptacije na apsolutnu novu dimenziju fudbala kakav se igra u Premier ligi su vidljive.

Konkretno, u pitanju su prekršaji. Prekršaji koji nastaju kao direktni produkt neiskustva igranja seniorskog fudbala.

Nenaviknut na ritam i brzinu igre, sposobnosti fudbalera na ovom nivou, često precjenjujući svoje mogućnosti, mladi defazivni vezni pokušava dobiti duele u kojima mu šanse nisu izgledne. Naravno da nema ništa loše u želji da uvijek napada protivnika koji ima loptu, naprotiv, al problem se javlja kada bude sankcionisan kartonom za takvo nešto. Kada uzmemo uobzir poziciju koju pokriva, a i itekako bitan podatak da kao osamnaestogodišnak još nema kredibilitet kod sudija da mu se povremeno progleda kroz prste, zaključićemo da prevelika želja za dobijanjem svih duela nije najpametnija. Nekada je jednostavno bolja solucija povući se,omogućiti sebi bolju poziciju i sačekati drugu priliku za uzimanjem lopte.

Skok igra-Blago razočarenje

Razlog za ovaj pomalo oštar podnaslov leži u par činjenica. Prvo, visok je 185cm, u startu on je superioriniji ili u najmanju ruku jednak sa protivnicima u vazdušnim duelima. Drugo, u tekstu smo već vidjeli da nema respekta, a često ni kontrole kada treba donijeti posjed svojoj ekipi. Za nekog sa takvim predispozicijama, prosto je nedopustivo da prilikom skok igre u mnogim navratima djeluje inferiorno i nemoćno.

Istina, u gore navedenim primjerima nije imao lake rivale u duelu. Međutim, nije poenta ko je bio na drugoj strani, važno je vidjeti na koji način su se odvijale ove siutacije. Dosta statično, uplašeno i nesigurno. Kada ulazite u duel izbjegavajući kontakt, bez eksplozivnosti i odlučnosti  da se suprostavite rivalu, nemate se čemu nadati. Ovaj nedostatak u igri nije alarmantan i neće sprečavati Bajčetića da igra na visokom nivou. Ipak, očekuje se intenzivan rad na ovojstavci. Samo tako, uz konstantan rad i ispravljanje grešaka može postići svojpuni potencijal.

Zaključak

‍

Stefan Bajčetič je bez sumnje jedan od najvećih prospekata evropskog fudbala. Sa svega 18 godina doći na ovaj nivo je zaista impresivno. Ne uklapa se u klasičan profil defanzivnog veznog. Njegovi najveći kvaliteti u igri se veoma cijene u modernom fudbalu. Već u ovom trenutku može biti starter u velikom broju najjačih ekipa iz liga petica. Mane i nedostaci nisu alarmantni, neće ga sputavati u ispunjavanju punog potencijala. Svi uslovi zaveliku karijeru su tu, na njemu je da nastavi raditi i donositi pametne odluke, kako na terenu tako i van njega.

Nažalost, iako smo očekivali zaokret po pitanju izbora nacionalnog dresa, sve je izvjesnije da će zadužiti opremu „crvene furije“. Komentar njegovog oca da ima čvršće veze sa Španijom nego sa Srbijom otkriva dosta. Nama ostaje da pratimo razvoj njegove karijere i da se nadamo da će ispuniti svoj potencijal.