Novi dres Srbije
Nekad se postavlja pitanje što uopšte moramo tih nekoliko utakmica igrati u novom ruhu, ako smo se već tamo plasirali u staroj odeći. Novi dres je uvek izazivao podeljena mišljenja, ali ovaj put nisu podeljena - nikome se ne sviđa.
U čemu je u stvari problem?
Došlo je do radikalne promene grba fudbalske reprezentacije Srbije i umesto dosadašnjeg grba sa četiri “C”, dobili smo očerupanog dvoglavnog orla koji u sebi nosi slovo “C”. Grb neodoljivo podseća na amblem Poljske. Jedina razlika je to što je kod Poljaka jedan orao na grbu. Bez neke veće rasprave došlo je do promene. Ali, ako već Poljaci imaju himnu koja podseća na “Hej Sloveni”, možemo i mi grb koji podseća na poljski. Zar ne?!


I za ovaj Mundijal dres je skrojila “Puma”. Pre četiri godine, pričalo se da su glavni dres reprezentacije napravili na osnovu trening majice, jedina dobra stvar je bio rezervni dres sa trobojkom u sredini. Da Puma nije najbolja u ovom poslu pokazalo se i na prošlom Evropskom prvenstvu sa dresovima nekoliko reprezentacija.

Sada su otišli korak dalje, pa su naš dres bez ikakve kreativnosti skrpili za pet minuta - crvena boja sa žutom bojom na rukavu. Boje koje su upotrebljene više podsećaju na dres Crne Gore, jer je upravo belo kod nas, a žuto kod njih pravilo razliku na crvenoj boji.
A šta smo oblačili ranije?
Od ’74 do 2002. bili smo verni “Adidasu”, te smo na Mundijal ’98 išli u tamno plavom dresu. Starijim poznavaocima fudbala je jedan od najlepših dok ga se mlađi baš i ne sećaju. Taj dres je ostao simbol penala i prečke o kojoj smo već pisali.

Na Mundijalu 2006. nas je obukao italijanski “Lotto”. Poslednje izdanje plave i bele kolekcije. Za mene jedan od najlepših ali možda zato što ga se sećam po detinjstvu, iako se mnogima nije sviđao.

Prvo izdanje crvenog dresa na velikoj sceni je predstavio “Najki” u Južnoj Africi 2010. godine. Ovaj dres su mnogi ocenili kao pobednički - crveni sa belim prugama u obliku krsta.

Od 14’ do 18’ nas je oblačio “Umbro” i pored veoma lepih dresova, nije dočekao “veliku scenu” dok je Puma to dočekala drugi put uzastopno.
Do sada sam imao običaj da pred svako prvenstvo na kojem igra reprezentacija Srbije kupim dres, tako da u kući imam beli Nikole Žigića iz 2006., crveni Milana Jovanovića iz ’10, te beli iz ’18.
Jedino što se nadam je da bi rezervni mogao biti bolji od glavnog, pa da se uputim put buvljaka. Ono što je sigurno je da ćemo zaboraviti ovaj dres, ako rezultat bude veliki. Tada neće trebati odeća, od sreće ćemo i goli hodati.