Deficit na bekovskim pozicijama u reprezentaciji Srbije predstavlja gorući problem svih ovih godina. Piksijevi prethodnici su bili primorani koristiti što prekaljene,a što neke nedovoljno kvalitetne igrače, mahom iz domaće lige. On je prelaskom na formaciju sa tri pozadi, bez klasičnih bekova, donekle uspio amortizovati nedostatak dovoljno dobrih rješenja. Krilne bekove u tom sistemu su pretežno igrali klasični krilni igrači (Živković, Radonjić, Lazović...) koji su odradili odličan posao u oba pravca. Međutim, nakon neslavne epizode u Kataru, ali i ne baš ubjedljive igre u prva dva kola kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo, počela su se postavljati pitanja o defanzivnim nedostacima ovog sistema, ali i o tom hroničnom, limitiranom izboru na bekovskim pozicijama.
Miloš Kerkez je lijevi bek AZ Alkmara. U dosadašnjem dijelu sezone je u svim takmičenjima upisao četiri gola uz sedam asistencija. U holandski klub je došao iz Milana, gdje za godinu dana nije dobio pravu šansu. Rođen je 2003. godine u Vrbasu i nastupa za reprezentaciju Mađarske. Talentovanom beku je „Laka konjica“ maltene oduvijek bila prioritet i prema njegovim riječima, već u 14. godini je odlučio za koga će nastupati. Razlog za njegovo pominjanje je više nego jasan. Iako rođen u Srbiji, nikada nije izrazio veliku želju da nosi dres „Orlova“. Sve bi bilo poprilično jasno da Kerkez nije rekao još jednu razočaravajuću stvar, a to je da ga Srbija nikada nije kontaktirala.
Iz primjera Lazara Samardžića smo vidjeli da ozbiljna ponuda i pristup u pregovorima može donijeti uspjeh. Naravno, niko ne garantuje da bi Kerkez na kraju zaigrao za našu reprezentaciju, ali je vrlo neozbiljno, a i tužno, ne pokušati pridobiti igrača na svoju stranu ukoliko za to postoji mogućnost. Takođe smo iz Samardžićevog primjera mogli vidjeti kako se postupa sa mladim igračima. Naime, nakon jednog kampa koga je organizovao FSS, Samardžiću koji je tu došao iz Njemačke je samo saopšteno da nije dovoljno dobar i prekinut je svaki kontakt sa njim. Mala smo nacija, nemamo taj luksuz da sa igračima koji tek treba da pokažu svoj kvalitet postupamo tako. Primarni cilj bi trebao biti privući te ljude da igraju za nas, a radilo se ono suportno...
Stuart Franklin
Centaršut
Vjerovatno prva stvar na koju pomisle svi ljubitelji fudbala kada se pomene jedan bek jeste njegov centaršut, prvo čime ćemo se baviti u ovoj analizi. Počećemo od onih neusješnih, koji su razlozi za to i šta bi trebao promijeniti ukoliko želi bolje procente u ovoj stavci (33%).
Iz priloženog možemo zapaziti nekolika problema. Loš tajming ubačaja i sinhronizacija sa saigračima koji trebaju biti mete. Namještanje često zna trajati predugo, iako za to nema potrebe. Time remeti kako sebe, tako i druge. Zone koje gađa obično nisu ispunjene dovoljnim brojem igrača, te i centaršutevi čiji kvalitet (visina i brzina) bude dobar, ne mogu biti iskorišteni. Najveći problem predstavlja intezitet tih lopti, odnosno nemogućnost pronalaska balansa. Pomalo komično zvuči, al ubačaji kada je bliže golu budu prejaki, a oni kada je dalje od gola ne mogu „dobaciti“ do sredine šesnaesterca. Iz narednog dijela analize, u kome ćemo analizrati njegove tačne i uspješne centaršuteve, vidjećemo u stvari iz kojih pozicija i na koji način šalje upotrebljive lopte.
U prethodnim primjerima smo imali priliku vidjeti da se ne snalazi najbolje kada je lopta dugo u njegovim nogama, tačnije da procjena trenutka kada se riješiti iste i poslati centaršut nije najbolja. Iz narednog video zapisa se može zaključiti da mu više odgovaraju situacije kada se jednostavno mora brzo osloboditi lopte. Uočićemo još da najkvalitetniji ubačaji dolaze kada se nalazi u/oko visine kaznenog prostora. To su brze i porprečne poluvisoke lopte. Ono što je zajedničko za ove primjere jeste dio terena koji je gađao, tačnije to je zona oko penala (u trećem primjeru peterac) u centralnom koridoru, ali i minimalan broj dodira (nerijetko i iz prve) sa loptom. Ovakav centaršut i dobro popunjavanje kaznenog prostora će gotovo uvijek rezultovati šansom. Ukoliko poradi na korekciji već navedenih problema i tako podigne svoj centaršut na veći nivo, u narednim godinama sasvim sigurno može postati elitan (krilni) bek.
Golovi & dribling
U ovoj sezoni, kao što je već navedeno, postigao je četiri gola. Zajedničko za njih je da su postignuti iz lijevog međuprosota nakon underlapa. Zbog ovakvih kretnji i mogućnosti da se snalazi na raznim dijelovima terena, a ne samo bočno, Kerkez dodatno dobija na cijeni. Svjedoci smo da u modernom fudbalu bekovi u sve više ekipa dobijaju nove uloge, što u izgradnji napada, što u posljednoj trećini. Miran je u završnici, odlično koristi i desnu, slabiju nogu. Iz priloženog možemo zapaziti da obično gađa donju, lijevu stranu golu, ali i sjajnu brzinu, intezitet trčanja i pravovremeno ubrzanje. Posebno bih istakao gol protiv Lacija, gdje je poslije pasa napao protsor između dvojice defanzivaca protivničke ekipe.
Dribling sasvim sigurno spada u jedno od njegovih najjačih oružja. To ćemo prvo potkrijepiti statistčkim podatkom da mu je procenat uspješnosti čak na 68%. Imati ovakvog beka donosi mnoge privilegije. Prije svega mnogo je manja vjerovatnoća da će presing protivničke ekipe uz aut liniju biti uspješan. Naravno, korištenje driblinga na svojoj polovini, blizu gola, donosi neke rizike, ali je i takođe vrlo izvjesno da će u mnogim situacijama to donijeti dobre stvari, kao što je napad na razbijenu strukturu protvnika izazavanu upravo pomenutim presingom. Sa njim na terenu se otvaraju razne mogućnosti u fazi napada. Tu se misli na izolacije na boku, koje se mnogo puta mogu ponavljati tokom jednog meča, ovaj kvalitet, kombinovam sa brzinom, može se koristiti i u ofanzivnoj tranziciji.
1 na 1
U igri 1 na 1 kada je protivnik okrenut licem ka golu ne snalazi se najbolje. Glavni problem leži u njegovom pozicioniranju (velike distance od igrača) i stavu, tj. položaju i radu noga. Naime, previše usmjeren u obično lijevu stranu, protvniku otvara prostor za progresiju, centaršut, udarac... Na ovo se naslanjaju, pored očigledne progresije, i neki drugi problemi. U pitanju je puno trčanja, obično uzaludnog, kako bi sustigao igrača, ali i potreba za pravljenjem faula, ukoliko procijeni da je to neophodno. Zbog svega gore navedenog, često će biti targetiran kao najslabija tačka u odbrani i protvničke ekipe će probati maksimalno eksploatisati njegove limite. Pitanje je koliko će određena ekipa u kojoj bude nastupao biti spremna rizikovati sa njim na bekovskoj poziciji. Zbog toga će njegov ofanzivni doprinos morati biti konstantan kako bi anulirao defanzivne propuste kojih će svakako biti. Za njegovu dalju karijeru će od krucijalnog značaja biti odabir idućeg kluba čiji stil fudbala će mu odgovarati. Imamo primjer njegovog bivšeg kluba, Milana, u kome je maltene glavni kreator lijevi bek, Teo Ernandez, koji je jedan od idola mladom Kerkezu.
Pier Marco Tacca
Vazdušni dueli
Skok igra nije njegovo najjače oružje. Procenat uspješnosti duela je malo ispod 50%. Glavni razlog leži u njegovoj fizičkoj inferiornosti. Iako ima relativno „solidnu“ visinu (180cm prema Transfermarktu), skočnonst ali i tajming skoka, prelako dozvoljava protivniku da stvori prednost nad njim. Može se reći da mu fali agresivnosti i oštrine kojom bi se probao izboriti za dobru poziciju, makar i po cijenu da dođe do prekršaja i kartona. Generalno nije igrač koji dobija puno kartona. Ove sezone u holadnskoj ligi na 27 mečeva ima četiri kartona. Sve u svemu, ovaj segment nije toliko kritičan za razliku od igre 1 na 1. Mnogo je lakše napraviti korekcije u skoku, pogotovo kada uzmemo u obzir da sami pristup i tehnika skoka nisu problem. Neuporedivo teže je promijeniti kompletan način na koji se neko brani.
Zaključak
Miloš Kerkez je odličnim odabirom kluba pokazao odlučnost i zrelost. Nije želio čekati više šansu uMilanu, gdje bi vrlo vjerovatno stagnirao i tako usporio svoju karijeru. Iako nije ozbiljan pretedent za titulu, AZ Alkmar je dobar tim koji je stalni učesnik evropskih takmičenja. Sa 20 godina je postao bitan faktor u reprezentaciji Mađarske, koja konstantno napreduje i ostvaruje sve bolje rezultate. Može igrati na poziciji beka, krilnog beka, u nekim slučajevima čak i klasično krilo. Ukoliko nastavi sa napretkom i dobrim igrama čeka ga svijetla budućnost. Ostaće žal zbog odabira reprezentacije, al kako smo već konstantovali i mi tu snosimo ozbiljnu odgovornost.
.png)