(foto: Getty Images)
U avgustu 1939. godine, u selu Krasnjov na jugu Poljske, Pjotr i njegova supruga Anjela živjeli su mirnim seoskim životom sa svoje osmoro djece. Ipak, već prvog dana septembra njihovi životi će se zauvijek promijeniti, napadom Trećeg rajha na njihovu domovinu. Drugi svjetski rat će baciti njihove golobrade sinove Boleslava i Žigmunda na dvije strane svijeta. Stariji, Žigmund, provešće određeni period u Poljskoj a potom pobjeći od rata za Kanadu. Boleslav je pak odveden na prinudni rad u Njemačku, odakle će emigrirati za Argentinu. Dva se brata više nikada neće vidjeti i sve što je ostalo su pisma koja su slali jedan drugom.
Decenijama kasnije, Žigmundova unuka Andžela, obišla je zemlju svog porijekla. Nosila je sa sobom sliku koju je njen deda jednom dobio iz Argentine, na kojoj drži svog unuka Paula. Razgovarajući sa svojim tako bliskim a tako dalekim rođacima, raspitala se i o sudbini Boleslava i njegovih potomaka. Odgovor koji je dobila vjerovatno nije sanjala ni u najluđim snovima: „Odavno nismo u kontaktu, ali hvala Bogu, mali Paulo je danas svjetska fudbalska zvijezda.“
Taj mali Paulo preziva se Dibala, kao i njegov deda Boleslav ili pradeda Pjotr, i danas je njegovo prezime jedno od najpopularnijih u fudbalskom svijetu. On je član zlatne argentinske generacije koja je u Kataru podigla pehar namijenjen svjetskom prvaku. On je dugogodišnja zvijezda italijanske Serije A gdje je dugo igrao za Juventus a od prošlog ljeta nosi dres Rome. Njegov dres sa brojem 21 nose brojni dječaci dok imitiraju njegovu proslavu gola, među njima i Andželin sin Džekson koji trenira fudbal i sad naravno navija za Romu.
Ove sezone Dibala je vjerovatno na vrhuncu slave. Istina je da je na Mundijalu igrao malo, što zbog povrede, što zbog Skalonijeve taktike, ali je ipak izveo penal u finalu i okitio se svjetskom titulom. Doživio je nevjerovatno slavlje u Buenos Ajresu čijim ulicama je skakalo i pjevalo nekoliko miliona Argentinaca. Ostvario je jedan san iz djetinjstva u Laguni Largi, gradića kod Kordobe, u centralnoj Argentini. Ali one profesionalne ostvaruje u Vječnom gradu, pod palicom Posebnog.
Tokom višegodišnjeg boravka u Torinu, Dibala je stekao status nedovršenog igrača. Ocijenjen je kao taktički nedovoljno fleksibilan jer je svoj najbolji fudbal mogao da igra samo u par formacija. Kako Alegrijevih 4-3-3 nije jedna od njih, a plata mu je bila velika za Juve koji je sve dublje bio u finansijskoj krizi, ugovor mu nije produžen i nakon sedam godina je razdužio crno-bijelu opremu. Bio je to tužan i ružan rastanak Juventusa sa igračem koji je često bio alfa i omega ekipe u šampionskim sezonama.
U Rimu je zato dočekan kao božanstvo. Desetine hiljada navijača dočekale su ga pjesmom, zastavama i bakljadom ispred Palate italijanske civilizacije. Bila je to nezapamćena atmosfera, uporediva možda sa dolaskom Maradone u Napulj ili „pravog“ Ronalda u Inter. Od penzionisanja „princa Rima“ Frančeska Totija, navijači Rome su bili gladni i žedni velikog imena u svom dresu kojem će se diviti i koji će ih predvoditi. Da bude još slađe, novi princ, ili bolje rečeno pravi dragulj (nadimak još iz Argentine mu je „La Joya“ – dragulj), stiže iz redova mrskog rivala.
Uklopio se Paulo Dibala savršeno u Murinjovu Romu. Istina, Roma ne igra atraktivan fudbal, ipak je to Žozeov sistem, ali i dalje vrlo funkcionalan i dobro uštiman. Dibala je tu našao slobodu i dobio priznanje za kojim je čeznuo u Torinu. Navijači mu daju bezuslovnu ljubav, a on im vraća svojom možda i najboljom formom u karijeri. A imajte u vidu da je prije samo tri godine bio proglašen MVP-jem Serije A.
Na terenu obično iza najisturenijeg špica Tamija Abrahama, u formaciji 4-3-2-1, tzv. „božićnom drvcu“, Dibala je primarni kanal kojim Roma dolazi u šanse za gol. On savršeno čita igru, proigrava saigrače te sam postiže golove. Već sada je u 23 utakmice ove sezone postigao 12 golova i zabilježio 7 asistencija. Kad se uporedi sa proteklom sezonom u dresu Juventusa (39 utakmica, 15 golova, 6 asistencija), gotovo je izjednačio učinak na polusezoni. I ono što je najbitnije, sa njim se Roma popela do trećeg mjesta i borbe za Ligu šampiona.
Posebno se njegov uticaj na igru vidi u evropskim utakmicama, koje Žozea Murinja uvijek posebno motivišu. Prošle godine je portugalski stručnjak Romi donio pehar Lige Konferencija, prvi evropski trofej još od 1961. i Kupa velesajamskih gradova. Ove godine se, zašto da ne, napada stepenica više, Liga Evrope. Na meču protiv Salcburga proteklog četvrtka npr, Dibala je plesao po terenu, navlačio na sebe i po tri, četiri igrača i otvarao prostor saigračima, te sve začinio volejom za 2:0. Argentinac uživa u fudbalu, Rim uživa gledajući Dibalu.
Put od malog poljskog Krasnjova ili nešto veće argentinske Lagune Large do Olimpika je izrazito dug, kao što vidite. Ali ne kažu uzalud da svi putevi vode u Rim. Nema sumnje da će ovu sezonu u Seriji A obilježiti Napoli, Kvaratskelia i Osimhen, međutim nemojte da vam zbog toga promaknu Dibala i Murinjova Roma. Ako ove godine i ne prođu kroz Trijumfalnu kapiju, biće tvrd orah za svakoga. A ako je nešto sigurno, to je da onaj mali Paulov rođak Džekson može ponosno da nosi dres sa brojem 21 kroz Kanadu. Jednog dana se možda i upoznaju i zaokruže jednu veliku priču jednog velikog igrača.
.png)