(foto: Getty Images)
Martovske ide bile su u starom Rimu svečanost u čast boga Marsa, kojom prilikom se obično održavala vojna parada, religijski obredi žrtvovanja ali i opštenarodna slavlja i gozbe. Nakon što bi Jupiterov visoki sveštenik Flamen Dialis žrtvovao namjenjenu ovcu (ovis Idulis), nastavilo bi se sa brojnim ritualima koji su uglavnom predstavljali raskidanje sa starim godinama, problemima i navikama i radosno najavljivali nove početke.
Do današnjih dana, pak, Martovske ide najpoznatije su po ubistvu rimskog vladara Julija Cezara u prostorijama Pompejevog pozorišta, 44. godine p.n.e. Prema navodima Plutarha, Cezara je prorok Spurina upozorio da bude oprezan: Cave Idus Martias! „Čuvaj se Martovskih ida“, odzvanjalo je vjerovatno u Cezarovoj glavi sve dok nije osvanuo 15. mart, kada po lunarnom kalendaru počinju. Na svom putu prema Pompejevom pozorištu, Cezar je ponovo ugledao Spurinu i ismijao njegovo proročanstvo: „Eto, Martovske ide su došle“, na šta mu je prorok odgovorio „Došle su, ali nisu prošle“.
Ispostavilo se da je sredina mjeseca marta bila ključna i za kraj saradnje Totenhema i Antonija Kontea. I kao što je njihova veza bila turbulentna od samih početaka, tako se i završila erupcijom italijanskog stručnjaka na konferenciji za medije nakon šokantnog remija sa Sautemptonom – 3:3. Bljuvao je Konte tog 18. marta vatru poput Vezuva ili Etne, ne štedeći ni igrače ni upravu kluba ni vlasnika Daniela Levija:
„Kada niste tim, svašta se može dogoditi u bilo kom trenutku. Ja ovde vidim jedanaest igrača koji izađu na teren, koji su sebični, koji ne žele da pomognu jedan drugom, koji ne igraju srcem. To je priča Totenhema. Vlasnik je tu dvadeset godina i nikada ništa nisu osvojili. Zašto?“
Svilen gajtan se Konteu već smiješio neko vrijeme i temperamentni Italijan je dobro znao da je ovo trenutak kada može i treba da dovede Totenhemovu, modernim rječnikom, klupsku kulturu u pitanje. Levi nije gubio vrijeme nakon te konferencije koja je uzbunila medijske reakcije i par dana kasnije došlo je i do zvaničnog raskida saradnje. Tim koji se više ne bori za nijedan trofej ove sezone, ali je aktivan u borbi za plasman u Ligu šampiona, će u preostalim prvenstvenim utakmicama sa klupe da vode Konteovi doskorašnji pomoćnici Kristijan Stelini i Rajan Mejson.
Niko ovim raspletom nije iznenađen. Konte je inače neko ko je poznat kao serijski pobjednik koji se ne zadržava dugo. Nizao je uspjehe u Juventusu, Čelziju, Interu, ali je isto tako nizao i brze odlaske iz tih sredina nakon što bi njegova mašina počela da štuca, nakon što bi krenule sumnje i kritike, a nakon čega bi uslijedili spektakularni razlazi sa poslodavcima.
U Totenhemu je npr. vrilo već mjesecima. Igračima je sve više smetao Konteov dril na treninzima koji je bivao sve češće kontraproduktivan. Konteu je sve više smetala poslovna i transfer politika kluba koja mu nije davala (vjerovatno) obećanu slobodu. Leviju i upravi je sve više smetao nezadovoljni trener koji je sve manje imao osnove da opravda uložena sredstva. Navijačima su počeli da smetaju svi i tako se stvorila vrlo toksična atmosfera na tzv. „Novom Vajt Hart Lejnu“. Što je sve ništa novo i za Totenhem, klub u koji se dovode velika trenerska imena koja ne ostaju dugo a čije klupske vitrine ostaju i dalje prazne.
Tu „klupsku kulturu“ je Konte i prozvao nakon šokantnog remija sa Sautemptonom, utakmice koja odslikava onaj tipični Totenhem. Otkako je formirana Premijer liga, Totenhem je jednom bio drugi i dva puta treći, a titula nije nijednom bila ni blizu. Štaviše, posljednji put kad su Spursi podigli pehar državnog prvaka, Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru. Totenhem ima novi velelepni stadion, ima Harija Kejna na terenu i brojnu navijačku armiju na tribinama ali je odavno već uljuljkan u zoni komfora, taman ispod ovih najboljih, taman iznad onih drugih. Daniel Levi poznat je po tome da čim stvari krenu malo nizbrdo, trenera pušta niz vodu. Od februara 2001. je na čelu kluba i promijenio je 11 trenera do danas.
Santini se zadržao 13 utakmica, Huande Ramos godinu dana (iako je osvojio Liga kup, jedini trofej decenijama unazad), Viljaš Boaš 18 mjeseci. Slično je prošao i Žoze Murinjo, pa čak i ljubimac navijača, Maurisio Poketino, koji je je Totenhem odveo u finale Lige šampiona a onda otpušten samo pet mjeseci kasnije. Ničem se boljem nije mogao nadati ni Konte. Čim igrači počnu pokazivati nezadovoljstvo bilo treninzima bilo taktikom, Levi tjera trenera. A dobar dio igrača je navodno bio nezadovoljan iscrpljujućim i čestim treninzima koje Konte forsira. Rišarlison je čak javno iskazao ljutnju što ne dobija više prostora za igru.
Antonio Konte je emotivac i prošao je kroz težak period proteklih mjeseci. Sahranio je čak tri prijatelja koji su otišli prerano: Đanluka Vijali, Siniša Mihajlović i Đanpjetro Vetrone, koji mu je bio dugogodišnji saradnik u stručnom štabu. Na sve to i toksična atmosfera u Totenhemu, pa je Konteu popustila žuč. Prošlog je mjeseca morao nazad u Italiju na hitnu operaciju. I pored svega toga održao je dobar kurs svog broda u Premijer ligi, mada se i njemu može zamjeriti taktička rigidnost. Uvijek i svuda, timovi Antonija Kontea igraju u formaciji 3-4-3. I to mnoge frustrira, ali ima i to svoju istoriju, još iz njegovih igračkih dana u Juventusu.
„Odmah sam shvatio da nisam talentovan kao Zinedin Zidan ili Roberto Bađo. Shvatio sam koliko je rijedak kvalitet koji imaju njih dvojica i da su moje glavne snage disciplina, trud i radna etika. Ako ne bih imao saigrača pored sebe kojem bih predao posjed, gubio bih loptu. A Zidan bi je sačuvao i izvukao se iz problema. Kao treneru, moja prva misao je bila da pronađem opcije za svoje igrače. Želim da im olakšam, da im ponudim saigrače kojima mogu da predaju loptu.“
.jpg)
Upravo ta Konteova ideja i jeste ono što donosi promjenu u klubovima u koje dođe. Njegova čuvena formacija 3-4-3 i služi da olakša posao njegovim igračima. Kad otvara napade, trojica štopera imaju ispred sebe još dvojicu veznih igrača. Veznjaci iza sebe imaju trojicu štopera, a napadaču pomažu krila koja stoje usko i uvijek su dovoljno blizu. Takvu strukturu je gotovo nemoguće staviti pod pritisak jer svaki igrač uvijek ima opciju kome da doda.
I to je u Juventusu, Čelziju, Interu, donosilo rezultate. U Totenhemu međutim nije i to je, uprkos svemu, na kraju pitanje za same igrače. Zašto je Totenhem izgledao bezvoljno i bezdušno na terenu? Zašto su treninzi tako teško padali igračima i zašto im je smetao Konteov sistem? Suština je na kraju da su Italijana izdali igrači. Možda ne baš onako otvoreno i do kraja kao što je Brut izdao Cezara, ali je jasno da Konte nije mogao da primijeni svoje ideje onako kako je to radio na drugim mjestima.
Bilo je 3:1 protiv Sautemptona u 75. minutu na Sent Merisu i Antonio Konte se s podsmjehom okrenuo proroku Spurini: „Eto, Martovske ide su došle.“ A onda se sve srušilo u 15 minuta i povuklo za sobom i Kontea sa klupe Totenhema. „Došle su, ali nisu prošle“, odgovorio je prorok.
.png)