(foto: FC Bayern München Offizielle Website)
Hasan Salihamidžić došao je na poziciju sportskog direktora minhenskog Bajerna u ljeto 2017. godine. Bilo je to veliko priznanje nekadašnjem bosanskom reprezentativcu za sve što je kao igrač napravio u dresu Bajerna, ali mu je data i ogromna odgovornost. Sportski direktor u Bajernu zadužen je između ostalog za: odnose na relaciji trener-igrači, razvoj klupske akademije i operacije sa transferima. Od svog dolaska međutim, potezi popularnog Brace izazivaju kontroverze i oprečna mišljenja. Najnovija senzacija bila je otpuštanje trenera Juliana Nagelsmana usred ključnog perioda sezone i dovođenje Tomasa Tuhela kao njegove zamjene.
Iako je uvijek važio za nevjerovatno dobro organizovan klub, Bajern je dugo pratio i nadimak „FC Holivud“ jer su njemački mediji prirodno najviše pratili najveći klub u zemlji pa su izbijali kojekakvi skandali kojih su naslovnice žute štampe uvijek bile pune. Skandali su se vremenom počeli ozbiljno prelivati u strukture kluba, pa je tako bivši rukovodilac Uli Henes čak završio u zatvoru zbog poreskih dugovanja. Od dolaska Salihamidžića, mnogi su skloni da tvrde da sukobi unutar kluba i tima sve više izmiču kontroli. Nakon poraza od Bajera u Leverkuzenu (2:1), Braco je preduzeo posljednji potez o kojem se priča već nedeljama: Julian Nagelsman je bivši.
„Možete samo zamisliti koliko mi je emotivno teško da prekinem saradnju sa Julianom“, izjavio je Salihamidžić na pres konferenciji. „Imali smo dobar i iskren radni odnos. Razgovarali smo o treninzima i utakmicama, nadopunjavali se. Vjerovali smo mu i podržavali ga do nedelje u 11 naveče. Kada vidite da krivulja ide prema dolje, prisiljeni ste da reagujete. Julian je vrhunski trener, imamo vrhunski sastav, ali ovakva konstelacija snaga između ekipe i trenera nije bila prava.“
Nagelsman i Bajern bili su obećani jedno drugom i svi su znali da će se spojiti kad-tad. Minhenski velikan uvijek traži ono najbolje i najpopularnije u Njemačkoj, a od Juliana je samo Jirgen Klop popularniji u njemačkoj javnosti. Nagelsman važi za trenerskog vunderkinda a kao mlad i uspješan fudbalski stručnjak odličan je i kao marketinški potencijal. Plus, rođeni je Bavarac i, po sopstvenim priznanjima, Bajern je oduvijek bio njegov san. San se ostvario kad je Bajern Lajpcigu isplatio čak 25 miliona evra da ga dovede na petogodišnji ugovor, što je Nagelsmana učinilo najskupljim trenerom na svijetu.
Nagelsman je u Hofenhajmu i Lajpcigu izgradio ime prilagođavajući se protivničkim ekipama tako da bi svaku utakmicu počeo drugačiji sastav. Međutim, u minhenskoj svlačionici to nije naišlo na pozitivan odjek. Bajern je taj kojem drugi treba da se prilagođavaju, pogotovo u Bundesligi. Tako je Nagelsmanova formacija 4-2-2-2 već u septembru dovela do zbunjenosti nekih igrača koji su očigledno smatrali da mladi stručnjak previše komplikuje. Nagelsman se onda donekle prilagodio njima i vratio dobri stari hibridni sistem 4-2-3-1/3-2-4-1 kojim je pokušavao da pomiri svoju ideju o kontroli posjeda lopte i navike većine igrača da se igra direktan fudbal.
Odluka da se Nagelsman otpusti usred sezone, pred dva ključna okršaja u sezoni („Klasiker“ sa Borusijom i četvrtfinale Lige šampiona protiv Sitija), na prvu je bila potpuno neočekivana. Bajern možda nije briljirao, ali je itekako sve držao pod kontrolom a pogotovo se to vidjelo u Ligi šampiona u kojoj je ove sezone Nagelsmanova četa izgledala kao kaznena ekspedicija, sa maksimalnim učinkom i tek dva primljena gola. Iako nisu imali ovako loše rezultate u Bundesligi 11 godina, isto tako nisu bili ovoliko dominantni u Evropi od one Flikove korona-sezone. A Bundesliga je svakako Bajernovo dvorište gdje se čini da ma koliko slabo igrali, naprosto je nemoguće da neko drugi osvojili „salataru“.
Na drugi pogled, smjena Nagelsmana je sasvim prirodan potez. Od dolaska Salihamidžića na mjesto sportskog direktora 2017. godine, Bajern je promijenio šest trenera (plus Vili Sanjol kao v.d.). I svaki put se dešavalo isto: nakon prve trofejne sezone, u drugoj se dešava kolaps, igrači igraju loše i svađaju se, priča se o tome kako svlačionica „buši“ trenera, neki tračevi izbiju u javnost i konačno se presječe nakon jedne utakmice (kao nakon Leverkuzena u ovom slučaju). Istu su sudbinu u Minhenu doživjeli i Anćeloti i Kovač, npr.
Eventualna nerazumijevanja na liniji trener-igrači prvo je što spada pod dužnosti sportskog direktora pa se sve češće postavlja pitanje koliko se on uopšte time bavi i zašto se čini da su „senatori“ poput Tomasa Milera previše uticajni u klubu. Braco je štaviše i sam imao jedan ozbiljan sukob sa Hansijem Flikom koji je rezultirao odlaskom trenera osvajača Lige šampiona, a mnogi upiru prstom u njega i zbog toga što su se neki legendarni igrači poput Roberta Levandovskog ili nedavno Manuela Nojera osjetili nezaštićenim.
Dolazak Tuhela nije donio instant-rezultat kakvom su se nadali u Bajernu. Iako je krenulo idealno, ubjedljivim trijumfom nad direktnim konkurentom za titulu, činilo se kako je za to mnogo više zaslužna preplašena Borusija koja nosi višegodišnje traume sa gostovanja u Minhenu. Bajern je jednostavno prejak za Bundesligu i uprkos posrtanjima, teško je očekivati da će BVB uspjeti da iskoristi njihove greške. Posljednji primjer je remi Bajerna sa Hofenhajmom na šta je Borusija odgovorila tako što je vodila 2:0 protiv posljednjeplasiranog Štutgarta koji je imao igrača manje i završilo je 3:3.
Kiks protiv Hofenhajma tek je najnoviji problem Bajerna. Nagelsman je ekipu ostavio u trci za tri trofeja a već nakon deset dana, Tuhel će biti prinuđen da se fokusira na borbu samo za jedan. Frajburg ih je šokantno izbacio iz Kupa, a Mančester Siti potpuno nadigrao u Ligi šampiona. Bajern u revanšu mora da juri 0:3 i to protiv trenutno možda i najbolje ekipe na svijetu, a to djeluje kao nemoguća misija. Pogotovo što je nakon tog poraza došlo do obračuna Sanea i Manea, pa je ovaj drugi suspendovan jer je pesnicom objašnjavao saigraču neke stvari. I pitanje je samo šta nas čeka sledeće.
Braco je otpustio trenera jer poraz od Leverkuzena kao kulminacija svega „nije Bajernov način.“ Ako možemo i da se složimo donekle sa tim, moramo istaknuti i da ovakav način mijenjanja trenera takođe nije Bajernov način. Dovoljno je pogledati malo unazad, prije Bracinog perioda na mjestu sportskog direktora, pa ćete vidjeti kako se mjesecima unaprijed znalo kako će Hejnkesa 2013. nasljediti Pep Gvardiola ili kako je Otmara Hicfelda 2004. naslijedio Feliks Magat. Malo je tad bilo trenera koji su se baš kratko zadržali u Bajernu (najkraće Klinsman, od jula 2007. do kraja aprila 2009).
Bajern je možda važio za „FC Holivud“, ali se itekako dobro znalo kako klub funkcioniše i šta predstavlja. Bajern je kroz decenije izgradio identitet stabilnosti i dobro proračunatih odluka na duže staze. Dovođenje Nagelsmana trebalo je da bude korak u tom pravcu ali od njegove planirane petoljetke neće biti ništa. Štaviše, potpuno se odustaje od dugoročnog planiranja jer je Tomas Tuhel potpisao ugovor na dvije i po godine, dakle duplo manje. A znajući da je Tuhel ušao u sukob sa sve i jednom upravom u svim klubovima u kojima je radio, pitanje je vremena kada će sijevnuti varnice između njega i Salihamidžića ili nekoga drugog.
Upirati prstom u jednog čovjeka je lako i za svoje odluke Braco se sigurno morao konsultovati sa upravom Bajerna na čelu sa direktorom Oliverom Kanom. Takođe, Salihamidžić je u Bajern doveo Alfonsa Dejvisa, Gnabrija i Gorecku, što su bili izvrsni potezi. Ali Damoklov mač sada više ne visi samo nad trenerom Bajerna. Ako Tuhel ne uspije da odbrani Bundesligu, bila bi to prvorazredna senzacija, jer Bajern mora da brani identitet elitnog kluba i razlika u odnosu na ostatak lige je prevelika pa se tek u Ligi šampiona sreću sa sebi ravnima. Zato sad sve žetone Salihamidžić stavlja na neko čudo u revanšu protiv Mančester Sitija i titulu, jer bi sve drugo moglo da znači i njegov kraj kao sportskog direktora.
.png)